Što su salda u sustavu TARGET?

24. srpnja 2025.

Možda katkad pročitate u medijima da neke države europodručja imaju visok negativni saldo (obveze), dok neke druge imaju visok pozitivni saldo (potraživanja) u sustavu TARGET. Postoje različite teorije o tome što bi to moglo značiti. Ali što su zapravo ta salda?

Što je sustav TARGET?

TARGET (Transeuropski automatizirani sustav ekspresnih novčanih transakcija u realnom vremenu na bruto načelu) je sustav koji objedinjuje nekoliko usluga povezanih s infrastrukturom financijskog tržišta: T2 (za namiru plaćanja), T2S (za namiru vrijednosnih papira) i TIPS (za namiru trenutačnih plaćanja). Središnje i poslovne banke služe se sustavom TARGET za namiru transakcija u eurima te siguran i jednostavan prijenos novca između banaka, i unutar država i među državama. To je ključno za funkcioniranje gospodarstva.

I središnje i poslovne banke imaju račune u sustavu TARGET.

Pročitajte više o sustavu T2 i uslugama sustava TARGET.

Što su salda u sustavu TARGET?

Na integriranom tržištu novac se uvijek kreće, i unutar i preko granica. Svaki euro započinje svoj put u određenoj državi europodručja ili u ESB‑u, ali ne ostaje nužno ondje.

Neto novčani tokovi između dviju država (drugim riječima, ukupni primljeni iznos umanjen za ukupni poslani iznos) evidentiraju se u bilancama nacionalnih središnjih banaka tih država bez obzira na to je li prijenos izvršila poslovna ili središnja banka. Salda u sustavu TARGET nastaju akumulacijom tih novčanih tokova tijekom vremena. ESB također šalje i prima novac preko granica tijekom provedbe svoje monetarne politike i stoga ima vlastiti saldo u sustavu TARGET.

Kako svaka središnja banka u europodručju ne bi morala imati zaseban saldo kod svih drugih središnjih banaka u europodručju i kod ESB‑a, na kraju svakog dana sva bilateralna salda za sve usluge sustava TARGET svode se na jedan saldo kod ESB‑a.

Ukratko, ako su banke u određenoj državi sustavom TARGET u prekograničnim transakcijama poslale više novca nego što su ga primile, središnja banka te države imat će negativan saldo. Ako su banke primile više novca nego što su ga poslale, središnja banka te države imat će pozitivan saldo. Ako su poslani i primljeni iznos potpuno jednaki, saldo te središnje banke u sustavu TARGET iznosit će nula.

Zašto banke šalju novac bankama u drugim državama?

Središnje i poslovne banke međusobno provode prekogranična plaćanja sustavom TARGET:

• kako bi platile robu, usluge ili financijsku imovinu podrijetlom iz neke druge države (u svoje ime ili u ime svojih klijenata)

• radi prekograničnog prijenosa novca u ime svojih klijenata (npr. doznakama)

• kada žele pozajmiti novac jedna drugoj

• tijekom provedbe monetarne politike (npr. operacija na otvorenom tržištu kao što su kupnje vrijednosnih papira, koje mogu uključivati prekograničnu namiru)

• za prekograničnu prodaju i kupnju vrijednosnih papira.

Zašto se pozitivni saldo u sustavu TARGET naziva potraživanje, a negativni saldo obveza?

To je povezano s računovodstvom i bilancama. Da bismo razumjeli tu povezanost, najprije treba istaknuti dvije činjenice:

1. Europodručje ima jednu valutu. Međutim, sastoji se od više država, što znači da ne postoji jedna središnja banka s jednom bilancom za euro, nego središnja banka u svakoj državi ima vlastitu bilancu.
2. Kada središnja banka prvi put izda novac, taj se novac evidentira u njezinoj bilanci. Novac se u bilanci evidentira na strani obveza (kao depozit), a imovina (ili potraživanja) koja odgovara stvorenom novcu na strani imovine (npr. kao kredit).

Kada se novac prenosi između država europodručja sustavom TARGET, središnja banka države koja je primatelj novca evidentira tu uplatu u svojoj bilanci kao dodatnu obvezu. Međutim, samo se obveza prenosi, dok imovina ostaje u izvornoj bilanci.

Na primjer, ako euri koji su izdani u Italiji dospiju u Njemačku, s računovodstvenog gledišta njemačka središnja banka ima dodatnu obvezu (novac), dok imovina ostaje u talijanskoj središnjoj banci. To znači da bilance više nisu uravnotežene: njemačka središnja banka mora dodati izravnavajuću stavku kako bi pokazala da je u njezinoj bilanci sada više eura nego što je prvotno stvorila, a talijanska središnja banka mora dodati tu stavku kako bi pokazala da je u njezinoj bilanci manje eura nego što je prvotno stvorila. Ta je izravnavajuća stavka, koja se naziva saldo u sustavu TARGET, potraživanje (ili imovina) za središnju banku Deutsche Bundesbank, a obveza za središnju banku Banca d’Italia.

No u valutnoj uniji kao što je naša ne postoji razlika između eura izdanog u jednoj i eura izdanog u drugoj državi. Taj euro morao je negdje započeti svoj put, ali ne mora ondje i ostati. Ključan je aspekt svake valutne unije da se valuta može slobodno i jednostavno kretati iz države u državu.

Zašto su se salda u sustavu TARGET povećala tijekom financijske krize?

Poslovne banke obično međusobno pozajmljuju novac na tržištu novca. Kada je 2008. izbila financijska kriza, došlo je do gubitka povjerenja i banke su postale manje sklone pozajmljivati jedne drugima. To je dovelo do povećanja kamatnih stopa na tržištu novca. Posebno pogođene bile su poslovne banke u državama koje su se smatrale ranjivijima. Kada kamatne stope na tržištu novca odstupaju od ključnih kamatnih stopa ESB‑a, monetarna politika manje je učinkovita. Stoga su ESB i nacionalne središnje banke država europodručja poduzele mjere za neometanu transmisiju monetarne politike u europodručju.

Poslovne banke mogle su od središnje banke pozajmiti potrebnu količinu novca u zamjenu za prihvatljiv kolateral. Velik dio tog novca uporabljen je kako bi se nadomjestili prekogranični tržišni izvori financiranja koji su presušili. Na primjer, centralnobankarski novac koji su pozajmile poslovne banke u državama koje su smatrane ranjivijima djelomično je uporabljen za vraćanje sredstava koja su im na raspolaganje stavile poslovne banke u državama koje su smatrane manje ranjivima. U razdoblju između 2008. i 2012. salda u sustavu TARGET porasla su zbog velike količine novca koji je stvoren i koji je prelazio granice na neto osnovi.

Salda u sustavu TARGET općenito su ponovno rasla od 2015. do kraja ljeta 2022., ali iz drugih razloga. Njihov je rast bio povezan s odlukama o monetarnoj politici koje su donijeli ESB i sve nacionalne središnje banke europodručja.

Kako su ESB i nacionalne središnje banke europodručja od 2015. pridonijeli rastu salda u sustavu TARGET?

Upravno vijeće pokrenulo je 2015. novi program, program kupnje vrijednosnih papira, u sklopu paketa mjera čiji je cilj bio poduprijeti povratak inflacije na razine u skladu s ciljnim razinama ESB‑a, u razdoblju kada je inflacija postojano bila ispod ciljne razine. Nakon izbijanja pandemije bolesti COVID‑19 ESB je u ožujku 2020. pokrenuo hitni program kupnje zbog pandemije kako bi smanjio dezinflacijske rizike i rizike za transmisijski mehanizam monetarne politike. U sklopu tih programa središnje banke u svakoj državi europodručja provodile su prekogranične kupnje različitih vrsta vrijednosnih papira u zamjenu za novac. Ukupna količina novca ponovno je porasla, ali tog puta porast je potaknulo djelovanje Eurosustava (tj. ESB‑a i središnjih banaka europodručja).

Središnje banke često kupuju vrijednosne papire od ulagača u nekoj drugoj državi, uključujući države izvan europodručja. Ti ulagači obično imaju bankovne račune u nekom financijskom središtu europodručja, npr. u Frankfurtu, Luxembourgu ili Amsterdamu.

Zamislite, na primjer, da je u sklopu programa kupnje vrijednosnih papira španjolska središnja banka kupila obveznicu koju drži ulagač s bankovnim računom u Frankfurtu. Kako bi prenijela novac na njemački bankovni račun prodavatelja, središnja banka Banco de España morala bi obaviti prekogranični prijenos sustavom TARGET. Iznos bi se knjižio na bankovnom računu prodavatelja i njemačka središnja banka evidentirala bi povećanje svojeg potraživanja u sustavu TARGET, dok bi središnja banka Banco de España evidentirala povećanje svoje obveze u istom sustavu.

Budući da su mnogi vrijednosni papiri kupovani od ulagača s bankovnim računima u Njemačkoj, tok novca bio je usmjeren prema Njemačkoj. Novac je zatim i ostajao u državama kao što je Njemačka zbog relativno niskog povrata na druga sigurna ulaganja (kao što su domaće državne obveznice). Posljedica takve akumulacije novca bio je porast potraživanja središnje banke Deutsche Bundesbank u sustavu TARGET. Istodobno su se povećale obveze država koje su slale novac.

Osim toga, Eurosustav je kao odgovor na krizu uzrokovanu pandemijom povećao financiranje kreditnih institucija u okviru treće serije ciljanih operacija dugoročnijeg refinanciranja (TLTRO III), zbog čega je porasla ukupna dostupna likvidnost te se stvorila prilika za daljnje povećanje salda u sustavu TARGET.

Znači li to da se ne treba brinuti zbog rasta salda u sustavu TARGET?

Salda u sustavu TARGET mogu biti važan pokazatelj gospodarskih kretanja, odnosno smjera u kojem se novac kreće u europodručju. Međutim, čimbenici koji utječu na njih mogu se promijeniti tijekom vremena. Naposljetku, prekogranično kretanje novca ključno je obilježje valutne unije.

Salda u sustavu TARGET katkad pokazuju da nešto nije u redu, primjerice ako se mnogo novca prenosi iz jedne države zbog zabrinutosti povezane s njezinom financijskom situacijom. U tom slučaju salda u sustavu TARGET nisu jedini pokazatelj problema.

Do povećanja salda u sustavu TARGET u različitim državama do kolovoza 2022. prije svega je dolazilo zbog ESB‑ovih mjera monetarne politike usmjerenih na podupiranje povratka inflacije na razine u skladu s ciljnim razinama koje je odredilo Upravno vijeće i omogućavanje neometane transmisije monetarne politike. To povećanje nije bilo posljedica financijskog stresa.

Zašto su se salda u sustavu TARGET počela smanjivati od kraja ljeta 2022.?

Ukupni saldo u sustavu TARGET, tj. zbroj svih potraživanja odnosno svih obveza u sustavu TARGET, dosegnuo je najvišu razinu od oko 1,9 bil. EUR krajem kolovoza 2022. Operacije povezane sa serijom TLTRO III počele su dospijevati u rujnu 2022. a ESB je u listopadu 2022. najavio prilagodbu serije TLTRO III kako bi se uskladila s općenitom normalizacijom monetarne politike. Zbog te prilagodbe banke su u velikoj mjeri otplatile kredite u sklopu operacija TLTRO III. To je pridonijelo smanjenju viška likvidnosti u bankovnom sustavu, što je pak dovelo do smanjenja salda u sustavu TARGET. Eurosustav je u srpnju 2023. obustavio reinvestiranje u sklopu programa kupnje vrijednosnih papira. Za razliku od neto kupnji vrijednosnih papira, dospijeće vrijednosnih papira koje su izdali subjekti iz iste države kao i nacionalna središnja banka koja drži obveznice ne dovodi odmah do prekograničnih transakcija. Primjerice, kada dospiju vrijednosni papiri koje je izdala domaća država središnje banke, ta država izvršava isplate svojoj nacionalnoj središnjoj banci. Stoga, ako se dospjeli vrijednosni papiri kupljeni u sklopu programa kupnje vrijednosnih papira ne reinvestiraju, to ne utječe izravno na salda u sustavu TARGET. No neizravni utjecaj može proizići iz kupnje novih obveznica koje države moraju izdati kako bi financirale otkup u slučaju inozemnih subjekata. Na kraju 2024. ukupni saldo u sustavu TARGET iznosio je oko 1,6 bil. EUR.